Neki monah iz Skitske pustinje, iduæi u Aleksandriju da proda svoje rukodelje - jer je izraðivao korpice - vide neku sahranu. Bio je umro igemon dotiènoga grada, veliki paganin, koji je pobio hiljade hrišæana, jer to beše u vreme velikih progona. Beše lep dan, i èitava varoš iðaše za njim, sprovoðaše ga do groba.
Kada je stigao naðe nekog pustinjaka, koji življaše u pustinji 60 godina i življaše samo od korenja i s onim što nalazaše u pustinji, naðe ga pojedenog od hijene.
Onda je monah pomislio: sa koliko je poèasti išao ka grobu igemon, koji je pobio hiljade hrišæana, a ovoga, koji je služio Bogu 60 godina i živeo samo u postu i molitvi, pojela je hijena! Kakave to sudove ima Bog? Èini mi se da Bog, buduæi predobar, dopušta i nepravedne stvari.
Moliæu se Bogu da mi pokaže kakvi su NJegovi sudovi, jer i pojedini ljudi rasuðuju protiv Božijeg promisla, Božijeg brigoveðenja. Jedan je zao, grešnik je, a ide mu dobro. Drugi je dobar, ali su deca zla, žena je bolesna, a on uteknuvši od jedne nailazi na drugu nevolju.
 (Dalje)