Jedne noći u palati bi priređena gozba.Naiđe čovek neki koji se pokloni pred princem, te svi gosti pogledahu u njega.Videša da mu jednoga oka nema, i da je iz prazne duplje krv tekla.Princ ga upita: „Šta se s tobom zbilo?“ A čovek odgovori: „O prinče, lopov sam po zanimanju, i ove noći, jer je je bez meseca, otidoh da opljačkam radnju onoga što menja novac.Penjući se kroz prozor napravih grešku i uđoh u tkačnicu, i u mraku naleteh na razboj te ostadoh bez oka.I sada prinče, zahtevam da pravda bude zadovoljena na tkaču.“
Princ posla po
tkača, i on dođe, i bi rečeno da se jedno od njegova dva oka mora izvaditi.„O, prinče“, reče
tkač, „odluka je pravedna.Pravo je da mi jedno oko bude izvađeno.Ali avaj! Oba
su mi potrebna da bih mogao videti obe strane tkanine koju tkam.Ali imam suseda
koji je obućar, i koji takođe ima dva oka, a u zanatu njegovom oba mu nisu
potrebna.“
Tada princ posla po obućara, ovaj se odazva, i izvadiše mu jedno oko. I pravda bi zadovoljena.