I tako reče jednom jedan naš čovek:

"Iskustvo onih koji su ovladali astralnom projekcijom može nam pomoći da rešimo probleme svakodnevnog života


Evo pitanja koje je oduvek aktuelno i uzrok je nastanka svih onih prelepih bajki koje su ulepšale naše detinjstvo. Čarobni štapići, duhovi iz lampe, princeze i vile, horde čarobnjaka - svet u kome počinjemo da živimo i koji nam nameće prva pravila ponašanja i moralna načela i uvodi nas u okrutni period odrastanja.
Evo nekih mojih stavova i iskustava koji kao da su izašli iz sveta bajki ali su uistinu plod dugogodišnje obuke i prakse Astralne projekcije, radova koji su izvedeni prvo u dubinama nesvesnog a kasnije u Dijafani, Univerzalnom Magičnom Agensu, Solomonovom Hramu i kako sve nisu nazivali Astralnu svetlost.
Oduvek se pitamo kakva su to tajna društva iz dubina istorije, šta su to magijske lože, ko su bili alhemičari i čarobnjaci? Kakvim su oni to znanjem raspolagali i zašto su ga tako brižno krili od profanih? Šta im je bio cilj?
Odgovor je samo jedan - ostvarenje želja. Pa zašto su onda krili svoje čarobne štapiće, zašto ih nisu dali siromašnima i nemoćnima da im bar malo olakšaju život? I tu je odgovor samo jedan: razotkrivanjem misterija čarolija nestaje. Čarobni štapić postaje običan leskov prut. Slično se desilo sa krstom, kukastim krstom, pentagramom (zvezda petokraka) i heksagramom. Postavljanjem na svakojaka idiotska i nepristojna mesta ljudi su učinili da njihova moć nestane i da ostanu samo simboli, koji još imaju uticaj samo na tanane i prefinjene duše.
Ako znamo da su danas misterije razotkrivene, da li bi još uvek mogli da iskoristimo nešto od tog znanja i da bez naročitog truda ostvarimo želje. Odgovor je - da. Suviše lepo da bi bilo istinito, neko bi pomislio.

  Kad su početkom devedesetih počeli da izdaju knjige iz ezoterije na ovim prostorima, bio sam prijatno iznenađen kao i svaki mladi glupan. Uglavnom sam voleo priče o talismanima, pa sam počeo da ih pravim za svaki dan u nedelji. Najviše sam očekivao od onih koji bi trebalo da mi donesu zaradu, pa su valjda zato oni jedini i radili. Ali zaista bedno! Svote su bile tako male da sam sumnjao da li je talisman u pitanju. Po jednoj stvari sam ipak znao: novac je stizao uvek u zadnji čas - baš onda kad je trebalo. Sada znam ono što tad nisam: objavljivanjem u knjigama, talismani su izgubili svoju moć i radili su još samo u ostacima svog starog sjaja.
U to vreme se desila i prekretnica u mom životu: doživeo sam spontanu Astralnu projekciju i upoznao svog sjajnog američkog prijatelja i velikog Adepta znanja - Majkla. On mi je dao prvi i najvažniji aksiom prirode: MATERIJA SLEDI IDEJU i ko ovo razume zna mnogo. Njegova obuka je sasvim okrutna - daje vam namerno pogrešne instrukcije, pa kad upadnete u nevolju onda morate sami da se vadite. Jedini je živi čovek koji je uspeo da stigne do sedmog Astralnog nivoa i da odande donese izveštaj, što naravno nije prošlo bez posledica. Postoji devet nivoa i sigurno je i preostala dva neko istražio čim se za njih zna.

Želje bi trebalo da precizno formulišemo, da su u skladu sa našim stvarnim potrebama a ne plod neobuzdane mašte, da su nam koliko - toliko dostupne i da zamišljamo uvek ostvarenu situaciju a ne put do nje. Puteve će odrediti priroda a ona uvek izabere najkraći i najlakši. Moramo želeti dugo i jako. Na ovaj način pletemo realnu mrežu naših budućih uspeha, svoje jadne sudbine usmeravamo ka sreći i time doprinosimo opštem napretku zajednice.
Ako želite materijalno bogatstvo, najbolje je da to ne bude sam novac, već konkretna situacija i okruženje. Zašto? Često ljudi došavši lako do novca izgube sve kriterijume i polaze putem Senke, zaboravljajući šta su uopšte započeli.
Vratimo se za momenat u rani srednji vek i zamislimo mladića koji posle dugog bdenja u crkvi treba da izađe na jutarnju svetlost i primi vitešku inicijaciju mačem. Posle godina napornog vežbanja i učenja štitonoša postaje sjajni vitez. O čemu li razmišlja pred taj sudnji čas? Ako ne znate odgovor na ovo pitanje, bolje je da ne tražite zakopano blago jer ga od vas čuvaju zli demoni.
Zašto je gnostička obuka tako duga i teška? Da bi nam razbila ego u paramparčad i da bismo naučili da je cilj našeg rada i postojanja isključivo služenje zajednici.
Šta nam govori srednjovekovni natpis i moto Balianov: "Kakav je to čovek koji svet ne učini boljim"?

Ako shvatimo činjenicu da materija (forma) sledi ideju preostaje nam samo da je primenimo.
U početku su ljudi pravili razna pomagala ili kreirali rituale ne bi li lakše došli do cilja. Rasprava o izolaciji, lancu ili stubovima hrama bi nas daleko odvela, pa ću reći da je sve ovo služilo isključivo jednom cilju - fokusiranju snage uma na realizaciju ideje.
Kada dobro fokusiramo ideju u svom umu, mi smo izdali naređenje prirodi i kako će ga ona izvršiti, nije naša briga - Solve et Coagula starih alhemičara. U stvari se dešava to da ste kreirali jasnu sliku u Astralnoj svetlosti i ona ima samo jedan cilj - da se ispolji u fizičkom svetu. Po mom prijatelju Majklu, tako je Gospod kreirao bića i sveopštu prirodu - jednostavno kondenzacijom iz Astralnog svetla tokom mnogo vekova. Tako su ljudi oduvek bili ljudi, a ne majmuni kao što to misle glupani, i zato su u početku živeli i po hiljadu godina - jer je toliko trajala kondenzacija iz fine svetlosne tvari u čvrstu materiju. Naravno, padom u materiju ljudi su zaboravili svoje božansko poreklo i izgubili ogromnu moć koju su imali, a mi je sada otkrivamo kao rudimentarnu sposobnost našeg uma. Svako od nas je demijurg - mali bog koji kreacijama uma imitira svog tvorca, čini svet boljim i time slavi njegovo ime. Postoji i put Senke (tamne ljudske strane), ali on je od mnogo manjeg značaja za nas.

Realizacija je brža i sigurnija što smo bliži svojoj prapostojbini, tj. Astralnom planu. Tako pri normalnoj svesti dobijamo najslabije rezultate. U tzv. alfa stanju (pre ili posle sna) imaginacija je mnogo snažnija i rezultati su očigledni. Za vreme lucidnih snova ili prave Astralne projekcije, slike kreiramo od realne Astralne materije (svetla) i to je velika sila koja se brzo ispoljava. Primer za ovo je stara magička tehnika turbine. Na ovom mestu opis turbine neće biti dat jer je veoma zastarela i pogodna za razne zloupotrebe. Njenu prezentaciju u Astralu je uradio moj pomenuti prijatelj i mogu reći da je turbulencija Astralnog svetla najspektakularniji prizor koji ljudski um može da zamisli. Bio je to takav izliv brutalne sile da i danas ponekad privlačim sitnije predmete. Majkl je svoju zaradu podelio u dobrotvorne svrhe uz tvrdnju da novca ima dovoljno za sve ljude, samo ga oni negativnim stavovima odbijaju. Često nam govore kako je novac prljav, zao i sl. Dok ne osetite ljubav prema novcu nećete ga ni imati!
Ono što je najbolje za prosečnog čoveka je pasivna kreativna vizuelizacija i znam pouzdano da savršeno radi jer je ponekad koristim. Pasivna - ova reč krije tajnu Solomonovog ključa koji trenutno menja život iz korena i on će biti objavljen ove godine, milošću božjom i za dobrobit našeg naroda. Nažalost prilično je komplikovan, ali istovremeno i stoprocentno efikasan. Tehniku radim doslovno ovako: zamislim želju kao da je već ostvarena; ako je, na primer, u pitanju bogatstvo zamislim neke njegove atribute i kako uživam u njima i to veoma plastično. Sve vreme izgovaram afirmaciju: "ja sam bogat" (obavezno u sadašnjem vremenu!), i po tonu glasa znam koliko sam u to ubeđen. Kada sam potpuno ubeđen, tek onda počinje da deluje. Na kraju izgovorim sledeće (ne sme se menjati!): "Ovo ili još bolje sada se manifestuje za mene i ja sam zahvalan Gospodu" - priroda možda zna nešto još bolje za vas i to će vam dati. Ova vežba se radi najmanje tri puta dnevno, a obavezno pred spavanje. Svaka negativna afirmacija (nisam vredan toga, to je nemoguće) ruši sliku i usporava dostignuće, ali treba biti uporan. Što više pozitivnih emocija to bolje. Ima i jedna tajna koju ću sad otkriti: poželjno je osećati i emociju "kontrolisanog besa" - to je ona koja nas i inače tera na delanje kad smo inertni (najbolje ide uz reči "e, sad je dosta!"). Nedavno sam izveo probu ove tehnike u cilju eksperimentalne vežbe. Poželeo sam da promenim radno mesto. Iako sam veoma uvežban trebalo mi je više od tri meseca. Naizgled dugo, ali novo radno mesto je rukovodeće i promena je velika (tri meseca bi i onako prošla). Priroda se postarala da me ljudi vide drugačije iako sam se ponašao kao i ranije. Pošto znate šta radite, veoma je zabavno posmatrati ljude kako odjednom otkrivaju neke vaše kvalitete i stare zasluge. Naterao sam sebe da osetim veliku ljubav prema svima i to je ubrzalo stvari. Iako je to ponekad teško - osećanje ljubavi prema svakome, a naročito neprijatelju, je najbolji način da uspete u životu. Napominjem da nisam zvanično tražio unapređenje. Divno je posmatrati kako se kockice mozaika slažu same od sebe i pravo je čudo na kakve se sve neobične načine želja ostvaruje. Ako se desi da progres stane - "suvi period", dobro preispitajte svoje motive i osećanja vezana za želju, jer verovatno ste prešli u rutinu. Svakodnevno intenzivno proživljavanje ostvarene želje je dobar način da ona počne da se gasi.

Iz ovog primera možete videti kako smo olako i uzaludno potrošili svoju prošlost, mučeći se i grčevito tražeći svoje mesto i to samo zato što nismo znali da materija uvek sledi ideju.
Drugi razlog zašto je ovo znanje skrivano je to što ljudska priroda uvek teži ka zloupotrebi i samouništenju. Nikada nemojte tražiti nešto tuđe ili nečiju ljubav na ovaj način jer ćete tada upoznati i tamnu stranu. Karma je iz sasvim posebnog razloga ubrzana i nemojte istraživati njene negativne posledice jer su strašnije nego ranijih godina. U okeanu univerzuma ima svega dovoljno i samo zatražite na pravi način. Najbolje je ostvariti svoje ambicije u školi, na poslu, uopšte naći svoje mesto u društvu a ostalo dolazi samo po sebi i pravdi Boga. A da li je moralno ići kroz život ispunjavajući želje? Da, ako nisu posledica lošeg karaktera i bolesne sujete, pa čak i tada nema veće štete, jer neko nas posmatra. Udarce sudbine svakako nećemo izbeći, pa onda sebi bar malo olakšajmo. Gde su ljudi zadovoljniji - tu je i društvo prosperitetnije. Postoji kolektivna svest ali ne postoji kolektivna karma i nismo svi toliko zaduženi da ovoliko patimo - nešto drugo tu nije u redu. Koja korist od jada i bede? Kažu patnja jača duh. Naprotiv, ona ga razara i vodi u autodestrukciju. Baš zato svi imamo pravo da uživamo u životu koliko je god to moguće i napravimo sebi oaze sreće, mira i ljubavi.

Zašto sam sve ovo napisao? Dolaze lepša vremena za Srbiju i red je da njihovom dolasku doprinesu poniženi i uvređeni, obespravljeni i namučeni, za čije će nevolje neko morati debelo da plati. Svi koji su odgovorni upoznaće svete reči srednjevekovnog natpisa kojeg sam naveo, jer on obavezuje i surovo kažnjava. Vidite li koliko stranaca posećuje našu zemlju i sa kakvim oduševljenjem o njoj govore? Znate li koliko njih je došlo da zauvek ostane ovde i koliko će ih tek doći? Da li vam to liči na predznak nečega? Sve se manifestuje prvo predznacima. Ja koji ovo pišem znam te stvari."