Većina ljudi provede čitav život provodi zarobljena u granicama sopstvenih misli. Oni nikada ne izađu iz uzanog, umom stvorenog, personalizovanog osećaja sopstva koje je uslovljeno prošlošću.
U vama, baš kao i u svakom drugom ljudskom biću, postoji dimenzija svesnosti koja je daleko dublja od razmišljanja. Upravo ona je suština toga što vi jeste. Možemo je nazvati prisustvom, svesnošću, ili neuslovljenom svesti. U starim terminama to bi bio Hrist unutar nas ili vaša budistička priroda.
Pronalaženje te dimenzije oslobađa vas i svet od patnje koju nanosite sebi i drugima, kada je umom stvoreno „malo ja“ sve za šta znate i što upravlja vašim životom. Ljubav, radost, kreativna ekspanzija i trajni unutrašnji mir ne mogu doći u vaš život drugačije nego kroz tu neuslovljenu dimenziju svesti.
Ako uspete da
doživite, makar povremeno, misli koje prolaze kroz vašu glavu prosto kao misli,
ako uspete da posmatrate svoje mentalno-emocionalne obrasce reakcija, kao od
vas odvojene događaje, onda se ta dimenzija u vama već pojavila – kao prisustvo
u kojem se sve misli i osećanja događaju, kao bezvremeni unutrašnji prostor u
kojem se odvija sadržaj vašeg života.
02 Decembar 2007, 23:38
lepo rečeno, ali da li je tu dimenziju svesnosti moguće trajno održavati? pre sam mišljenja da je pronalazimo, pa gubimo, pa u krug... ili ja još nisam dovoljno duhovno zrela da bih je trajno zadržala u sebi...
02 Decembar 2007, 23:54
Lepo reko' Ja.
03 Decembar 2007, 00:01
Kada zastanem i oslusnem i podledam i osetim desi se i to ali ne tako cesto na zalost.
03 Decembar 2007, 08:27
Moramo istrajati, i posle 1000.-og pada, 1000.-ti put ustati. Teško da ima drugog načina.
03 Decembar 2007, 10:36
''Moramo istrajati, i posle 1000.-og pada, 1000.-ti put ustati. Teško da ima drugog načina.''
...inace, nastavicemo da se radjamo i umiremo iz sekunde u sekund, prozivljavajuci sve iznova i iznova...do sledeceg deja vu-a...
03 Decembar 2007, 15:54
Da ne kazem, da nešto doživljeno bez pune svesti pri tom dešavanju, na kraju dođe kao da se nikad nije ni dogodilo. Ama baš.
Ne mora život da traje ni 50, ni 60 godina, samo da ga napravimo da bude sadržajniji i svrsishodniji.