P: Zbog čega revolucionari insistiraju na menjanju sveta ? O: Zbog nesvesnosti, I njihovi sledbenici su sledbenici samo zato što nisu svesni. Promena okolnosti te ubeđuje da se nešto promenilo i u tebi samom. To mišljenje je daleko od istine. Revolucionar menja uslove življenja, dok "evolucionar" menja sebe samog. Kad osvestiš život u sebi, život oko tebe se stoprocentno menja. Ali, ako kreneš od okolnosti, sve u tebi ostaje isto. Svejedno je da li si psihološka mašina u povoljnim ili nepovoljnim okolnostima, ali dokle god si mašina, ti insistiraš na okolnostima i, logično, na njihovoj promeni zato što su ti, kad si mašina, važne samo okolnosti; i to po mogućstvu povoljne. Neugodno je osmotriti sebe, ali bez obzira na sve, bolje je (simbolično) umreti u samospoznaji nego (bukvalno) na barikadama. Revolucionar je čovek koji nije svestan da je kratkovid. Njemu su svi pejsaži utonuli u maglu, i umesto da popravi vid, on želi da pomeri pejsaže na pristojnu udaljenost. Ako shvati u čemu je problem, ostaviće revoluciju po strani i otpočeti evoluciju. To je hrabrost: suočiti se sa uzrokom, ne sa posledicom kratkovidosti. P: Ipak, meni se čini da je i za promenu okolnosti potrebna velika hrabrost, nije li tako? O: Ne, dovoljna je glupost. Hrabrost je čin i potvrda inteligencije. Rešavati problem onim što stvara problem je glupost, a ne inteligencija ili hrabrost. Hrabrost je istovremeno i uzrok i posledica samoposmatranja. Ako posmatranja nema, onda se oslanjamo na "bolje sutra" i smatramo sebe herojima. http://img524.imageshack.us/img524/4849/okemokemu0.jpg