11.03.2007. @ 12:27:08

Paradoks našeg vremena jeste da imamo sve veće zgrade a sve kraće živce, sve šire puteve a sve uža gledišta. Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više a uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice, više pogodnosti, a manje vremena. Imamo više diploma i manje razuma, više znanja a manje rasuđivanja, više stručnjaka a ipak više problema, više medicine a manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smejemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno ležemo, ustajemo preumorni, čitamo premalo.... Umnogostručili smo našu imovinu, ali smo umanjili svoje vrednosti. Govorimo previše, volimo preretko i mrzimo prečesto. Stigli smo sve do Meseca i natrag, ali nam je teško da pređemo ulicu, pa čak i hodnik i upoznamo novog komšiju. Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, ali učimo manje. Naučili smo da žurimo, ali ne i da čekamo.  

Gradimo moćnije kompjutere da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali među sobom komuniciramo sve manje i manje. Ovo su dani dve plate, a više razvoda, luksuznih kuća a uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena, jednokratne moralnosti, preteških tela i tableta koje su u stanju da sve stišaju, umire, ubiju . . .