Ne volem politiku (što gori čovek, bolji političar), pogotovo ovu našu, ali ovaj članak bi trebao da pročita svako, iako je verovatno kasno za bilo šta što bi nadoknadilo propuštene godine, novac, živce i neki bolji život...

Izvor: NIN | Tanja Nikolić Đaković nedelja 22.05.2011

Samo iz inostranstva u Srbiju je ušlo 128 milijardi dolara, odnosno nekih 13.000 dolara po svakom od nas, za osam godina, od 2001. do 2009. Gde su te i sve druge, pre svega ovdašnje pare, odnosno kako su nas i ko nas je pokrao? Jedna od najprljavijih privatizacija jugoistočne Evrope odigrala se u Srbiji tokom poslednje decenije. Smišljena da bude visoko koruptivna, umrežila je više državnih institucija, nekoliko konsultantskih firmi i tajkune u velikoj pljački države. Epilog? Visoki konto na računima inostranih banaka onih privatnih lica koja su faktički preuzela imovinu Srbije i postala njeni neformalni vlasnici. I, poništena četvrtina privatizacija, tačnije u 620 slučajeva od ukupno 2.400, nakon što su dodatno urušena, isisanog kapitala i novca prebačenog na druge firme.

Ključnu ulogu u toj tranzicionoj operaciji u kojoj je stradala država, a društvena imovina raščerupana, zakonski i formalno potpuno pokrivenoj, odigrale su Agencija za privatizaciju, Akcijski fond, Komisija za hartije od vrednosti, Ministarstvo finansija.


  (Dalje)